Asperger Sindrom
RAZLIČITA PERCEPCIJA
(sluh, vid, ukus i miris, dodir)
Primeri:
Gerland Gunilla
„En riktig människa“
( Prevod primera, samo za sajt uradila Z.E.)
„...Ja sam bila posebna na više načina. Jedna od mojih osobenosti zvala se nepostojanje volje da žvaćem hranu. Ja sam gutala hranu u komadu i rado ulivala u sebe mleko kako bi hrana lakše otišla dole. Ali to mi nije bilo dozvoljeno.
- Žvaći hranu kako treba! Radi kao što ti kažem!
Niko nije ni pomislio da ja zapravo imam teškoća sa žvakanjem. Ali ja nisam mogla dobro da upravljam svojim vilicama...“
„...Površina za žvakanje na zubima mi je takođe bila neverovatno osetljiva na dodir, gotovo električna, kao da je bila povezana sa jednim osetljivim mestom u vratu. Moglo je biti neizdrživo, i tada bi mi pomoglo da ugrizem nešto. Nešto sa merom, tvrdo za zube, tako da bih dobila izjednačen pritisak u ustima. Ljudsko meso je bilo najbolje za to. Ja sam htela da ugrizem nekoga za ruku, ne znam zašto...“
„...Izgleda da su mi zubi imali najbolje čulo dodira...“
„...Nikada nisam sisala palac, niti sam koristila cuclu, ali sam zato stavljala često stopalo u usta. Bila sam meka u telu, mogla sam se savijati na sve načine. Obično sam sedela na podu, uvek na podu, ili sa nogama izvrnutim sa strane...“
„...Nisam volela smeh odraslih. Smatrala sam ga iznenadnim i neprijatnim. Kao da su njihova lica pucala, velika usta bez upozorenja. Odjednom, mnogo zuba i visokih glasova...“
„...Neki zvuci su me plašili – lavež pasa, zvuci motora, traktora i nekih mašina. Oni su eksplodirali u meni, i ja bih skroz izgubila osećaj u mome telu...Kao bačena u kosmos...“
PRIMERI ZA RAZLIČITOST KOGNICIJE
Primer:
Gerland Gunilla
„En riktig människa“
( Prevod primera, samo za sajt uradila Z.E.)
„...Ja i moja sestra smo bile ostavljane za uskršnje praznike kod babe i dede. Ja sam i ranije sretala babu i dedu, ali ja nisam prepoznala njih, i nisam znala šta ja to treba sa njima da radim. Ja sam se udarala, vriskala, ujedala, nisam htela ad budem tamo. Ja sam mislila da ću tamo ostati zauvek. Ja nisam to mogla da povežem sa ranijim iskustvom kada sam takođe bila kod njih. Svaka situacija je bila nova i jedinstvena, i nije bila povezana sa nekom ranijom situacijom...“
Mama? Tata? Jesu li to moji novi mama i tata? Kako mogu biti tako stari?
Tražila sam novi tesan prostor u toj kući. Pronašla sam jednu policu za obuću u predsoblju, iza jedne teške draperije. Tamo sam se uvukla i zaključala od sveta.
Ali su se, iznenada, jednog dana tamo pojavili mama i tata. Bila sam šokirana što ih vidim, jer sam verovala da su prestali da postoje. Bilo je to kao da je neko okrenuo naglavačke moj mozak, ništa nije bilo na pravom mestu. Moja logika mi je govorila da to moraju biti moji novi mama i tata, i da su oni samo slučajno ličili na one koje sam imala ranije…”
Kada se govori o Asperger sindromu mnogi smatraju da se radi o ličnosti specifičnoj po svojoj različitosti u odnosu na svoju okolinu. Drugo stanovište smatra da je Asperger sindrom lakši oblik autizma, ili autizam kod osoba normalne i veoma dobre intelektualne nadarenosti (u pojedinim slučajevima i kod natprosečne inteligencije individue).
Dijagnostički kriterijumi za Asperger sindrom su regulisani DSM-IV kao i dijagnostičkim kriterijumima prema profesoru Gillberg Christopher-u. Ukratko se simptomi kod osoba sa Asperger sindromom mogu opisati prema prof. Gillbergu:
- velike teškoće u obostranoj društvenoj interakciji i relativna ravnodušnost ili nedostatak uvida o funkcionalnoj smetnji
- ekstremno specifična interesovanja
- stereotipne radnje ili pokreti
- odstupanje u semantici (pragmatici) i odstupanje u normalnom obostranom dijalogu sa drugim ljudima. Neretko se radi i o zakasnelom jezičkom razvoju i odstupanju u načinu govora – specifičnom glasu.
Epidemiološka zastupljenost Asperger sindroma, kada se računaju i lakše varijante teškoća je 1% populacije.
Veća je zastupljena Asperger sindroma kod dečaka nego kod devojčica. Kod devojčica se Asperger sindrom ispoljava nešto drugačije nego kod dečaka.
“Z.Edukacija” smatra da je u Srbiji mali broj osoba koji imaju dijagnozu Asperger sindrom. Takodje, “Z.Edukativno savetovalište” smatra da znanja o Asperger sindromu treba proširiti unutar mnogih profesionalnih grupa, a pre svega nastavnika u osnovnim i srednjim školama, vaspitača, zdravstvenih radnika, psihologa i policije. U Skandinaviji, Engleskoj, Australiji I Americi postoje dugogodišnje iskusne pedagoške strategije i literature koji mogu da pomognu deci i odraslima sa Asperger sindromom, te ta iskustva moramo i mi koristiti u našoj zemlji.